Arheološki ostaci grada Liangzhua | |
---|---|
Svjetska baština – UNESCO | |
Država | NR Kina |
Godina uvrštenja | 2019. (43. zasjedanje) |
Vrsta | Kulturno dobro |
Mjerilo | iii, iv |
Ugroženost | — |
Poveznica | UNESCO:1592 |
Koordinate | 30°23′44″N 119°59′27″E / 30.39556°N 119.99083°E |
Liangzhu kultura (kineski: 良渚文化, pinyin: iángzhǔ wénhuà) je bila posljednja arheološka kultura kasnog neolitika (3400. pr. Kr. - 2250. pr. Kr.) u delti rijeke Jangce.
Arheološke arheološke ruševine Liangzhua (良渚遗址 u naselju Pingyao, okrug Yuhang grada Hangzhoua, Zhejiang), poznato kao „Prvi kineski grad”,[1] otkrivaju ranu regionalnu državu s jedinstvenim sustavom vjerovanja koji se temelji na uzgoju riže u kasnom neolitiku u Kini. Lokalitet se sastoji od četiri područja: područja Yaoshan, područja visoke brane u ušću doline, područja niskog nasipa na ravnici i gradskog područja. Ove ruševine su „izvanredan primjer rane urbane civilizacije izražene zemljanim spomenicima, urbanističkom planiranju, sustavu očuvanja vode i društvenoj hijerarhiji koja se vidi u diferenciranim ukopima na grobljima unutar lokaliteta”. Zbog toga su arheološki ostaci grada Liangzhua 2019. godine upisani na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji.[2]
God. 2007. analiza DNK iz ljudskih ostataka Liangzhu kulture pokazuje visoke frekvencije „haploskupina O1” koji povezuju ovu kulturu s modernim Austronezijskim i Tai-Kadai narodima. Vjeruje se da je Liangzhu kultura ili druge srodne kulture izvorna domovina austronezijskih govornika.[3]